Svako vrijeme ima svoje graditelje, koji ostavljaju potpis u prostoru, u svom gradu, kao dio njegove više vjekova stvarane fizionomije. Kad arhitekta, poput Momira Moma Vukčevića, koji nas je u neumitnom redu naših zaslužnih kolega napustio, ostavi vrijedan objekat kao složnu dopunu prostora, tada grad kao prepoznatljiv nastavlja da živi – kaže arhitekta Andrija Markuš, povodom nedavnog odlaska sa životne scene njegovog kolege Moma Vukčevića.
On podsjeća da je Momo Vukčević bez suvišnih detalja davao čistu arhitekturu, potpuno se uklapajući u intencije „grada svjetlosti i mjere” koje je početkom pedesetih zacrtao arhitekta Vujadin Popović.
– To je karakteristika Momirove generacije i škole arhitekture početka sedamdesetih i ranije. Njegovo najistaknutije djelo je Stambeno-poslovna zgrada u Ulici Serdara Jola Piletića uz Osnovni sud u Podgorici – ističe Markuš.
Pored intimnosti, objekat sadrži i druge elemente tradicionalne arhitekture – formu prozorskih otvora, obodnih ojačanja, njihovih rasporeda...
– Od ostalih djela Momira Moma Vukčevića, potrebno je istaći zgradu PTT inžinjeringa kod Željezničke stanice, Poslovni kompleks „Čelebić” kod Sitnice, stambeno-poslovne zgrade u Ulici Džordža Vašingtona i na Starom aerodromu, benzinska pumpa na Smokovcu... – podsjeća Markuš.R.K.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
